I nije moje srce kutija što svira, da ga svatko usput navija i dira. :|

05.04.2010.

Vesela sam. Vjerujem da je vrijeme pomoglo. Došlo je proljeće. Kiše više nema. Samo sunce, i sunce, i sunce, i praznici.
Iskorištavam ih što bolje. Jer je u srijedu škola. Nadoknade i to.

Ponekad mi se čini da imam sve, da je sve u redu, da ne može biti bolje, i onda se dogodi neko sranje.
Nešto što mi pokvari tu sreću, tu zanesenost, tu opuštenost. Nadam se da ovaj put neće biti tako.
Znate kako kažu: Nada umire posljednja. [ Ovaj dio je bio za Little She, u vezi onog našeg razgovora na msnu :* ]

'' Ne daj da ti sreća dirne dno. ''

Postoje li u vašem stvari životu koje obožavate, bez kojih ne bi mogli živjeti? Ne mislim ovaj put na osobe, nego baš na stvari.
Kod mene da. I držim se toga što volim. Jer mislim da me baš to čini posebnom osobom. Ne volim ljude koji se ulizuju drugima,
kopiraju ih, samo da bi ih ovi drugi voljeli, tj. da bi mogli biti ''prijatelji''. Takvi ljudi očito nemaju dovoljno
samopoštovanja, samopouzdanja ili ti ga vjere u sebe i svoja stajališta. Smatram to jadnim. Ali uvijek je bilo takvih ljudi
i uvijek će ih biti. Nemam ni ja pojma zašto. Ne znam uopće što s ovim hoću reći, jednostavno mi je došlo da to napišem. Imam pravo ovdje pisat' šta hoću, i kako hoću, pa eto pišem.

''Ali jedno znam, kroz sve nas, ista krv sad prolazi.''

I evo ga, kraj osmog razreda. Tu je, blizu, samo par mjeseci. I gotovo. A sad smo tako dobri postali. I uvijek mi se to dogodi.
Baš kad postane najbolje uvijek sve završi. Ali baš UVIJEK! I svi smo naravno svjesni toga da se rastajemo. Al' eto ni'ko to ono
ne pokazuje. Haha. Takvi smo mi mi ljudi. Nekad se stvarno bojimo pokazati ono što zaista osjećamo. Jače je to od nas. Čudna, čudna smo
mi ljudi stvorenja.

'' Bili smo jednom najbolji, o nama su priče pričali..''

Jeste li sigurni da cijeli ovaj život nije samo san? Ne učini li vam se ponekad to? Meni da. Pa se nekad, kad mi je najgore, poželim probuditi.
Ali ne mogu. Koliko se god trudila, ne mogu. Zašto je sve tako komplicirano? Zašto se meni gomila pitanja mota po glavi? Na većinu njih nema odgovora. I to me uvijek muči. Kako bi se izrazila, škaklja me to!! Smiješno, ne?

'' Ovako stisni zube ne plači.''


Mislim da bi to bilo to za ovaj put. Sretan vam Uskrs svima, s malim zakašnjenjem. Sve najbolje :)



Moje starkice. Obožavam :*

× Svaka umjetnost je oponašanje prirode.

04.03.2010.

Da li vam se ponekad učini da vam kiša ne da da budete sretni? Možda zvuči smiješno. Ali istina je. Pišem ovo i gledam kroz prozor. Vanka lijeva k'o iz kabla. Poneki čovjek sa šarenim kišobranom prođe ulicom. Pomislim:'' Ne bih mu bila u koži.'' I odmah me to rastuži. I odmah postanem svjesna da mi je dosadno. I odmah mi počinje faliti moja ekipa jer nismo izašli ima dana i godina. I odmah shvatim da ako vikend bude ovakav, provest' ću ga sa Zoey na msnu. I to me ubija. U pojam. I ne želim to. I pretvaram se da mi je super što ovo pišem. A zapravo uopće nije. Milijun bi puta bilo bolje da ne pada kiša. I sad se sjetih da moram napisat šverc za biologiju. I odmah mi se neda. Jeste svjesni koliko je dosadan ovaj post? Možda niste. Možda da. Ne želim da netko pomisli da sam poludila. To samo dosada čini od čovjeka. Inače obožaavam četvrtak. A ovaj?! Nikako!!
Čini li vam se nekad da vam nije mjesto ovdje, među vašim prijateljima, među vašom obitelji? Meni da. Ali samo ponekad. I prijeđem preko toga. I pravim se kao da se ništa nije dogodilo. Valjda je tako najbolje. Samo pustit' da prođe. I zato je ovaj dio o tome tako kratak. Pustit' ću da osjećaj prođe.
Umjetnost? Što je to zapravo? Možda bi to svaki umjetnik objasnio na svoj način. Za umjetnost treba vremena i truda. Dovesti nešto do savršenstva, probudi osjećaj ponosa u tebi. Možda oni drugi ne razumiju koliko tebi znači to što si napravio. Ali bitno je da ti znaš.

'' Omnis ars imitato es nature.'' [ Svaka umjetnost je oponašanje prirode. ]

To bi bilo to za sada. Samo mi recite šta mislite o svemu ovome. Hvala!

P.S. Dobila profesionalni fotić. Oduševljenje! <3